He is My Soulmate

Naslonio je lice na njenu kosu i zatvorio oči. Najdraža. Bila je to jedina riječ koje se sjetio kako bi je opisao.

25.03.2018.

Nedjelja

E pa tačno se zbunim kad pokušam da objavim post i izbaci me s porukom da je naslov obavezan... Ama, šta ja znam... šta je naslov... nema ga! ...eto Boga ti, kao da je kod mene sve tako poredano po redu i sadržaju... Živim život! Ne popis lijekova sa esencijalne liste! Šta ja znam šta je naslov.../... Medijska hajka stišava, pomalo... Rekli su sve što su imali i sada to vrte ukrug... Kao pokvarena ploča, na lošem gramofonu... Pomalo se bojim da je šteta nenadoknadiva. Ali opet... gledam nas, onako ponosno potpisane u Tvoju podršku i opet se nadam... Da je pamet ovog grada, ove zemlje, na ispravnoj strani, Tvojoj. Sretno nam, jer u ovome nisi sam, sretno nam svima, jer smo mi Tvoja armija. Neka istina izađe na vidjelo. Mi smo uprkos svemu, Tvoji.

19.03.2018.

Pauza...

Pauza na poslu... solja tople kafe, cigareta i laptop (ne poslovni)... Pauza od radnih obaveza, pauza od ljudi, pauza u punoznacnom smislu, uzeta posljednji put prije 9 ili vise godina... Knjizevnost. Krleza. Nice. Zivot. Nezahvalno je... probuditi se nakon toliko vremena, podstaknut raspecem dragog covjeka. Hvala mu. Hvala E za sve... I u najtezem kod Tvojih istinski naklonjenih "ucenika" budis ono najbolje... Hvala ti. Uz tebe, do samog kraja...

18.03.2018.

Neke price su same po sebi dovoljne i bez naslova

"Lijepa je (knjizevnost), bas kao i ti"... Bile su rijeci jednog starog prijatelja, nakon jednog susreta sa izabranim drustvancem koje dise i zivi knjizevnost, nakon visegodisnje pauze...

18.03.2018.

Moji izbori

Moja prva, nikad prezaljena ljubav... Knjizevnost. Koliko u zivotu kosta slijedjenje svojih snova... Namjerno ne stavljam znak pitanja, jer vise se i ne pitam. Mene je kostalo puno... Ne okrivljujem (previse) svoju okolinu iz prostog razloga sto sama nisam mogla (ili nisam znala) suprotstaviti se svima onima koji su me od puta ljubavi i puta knjizevnosti, odveli na neku drugu stranu... Sama sam dozvolila da necija tudja ubjedjenja i stavovi postanu ono sto me vodilo, ispostavice se, daleko od onog sto sam ja zeljela... Sa ove distance gledano, opet zivim ono i sta ja zelim, ali, to je moj drugi izbor, moj drugi i drugaciji san od onog prvog, djecijeg, nevinog i najljepseg... Trenutna desavanja u javnosti, prilicno su uzburkala, kako moje emocije, tako i sjecanja na predivne dane provedene medju ljudima koji istrazuju knjizevnost, pisu knjizevnost, zive knjizevnost... Sjecanja na dane i ljude koji su cinili moj sretni, zaokruzeni svijet, opasan velikim neprobojnim zidom, sigurnim za nas sanjalice i zedne umjetnosti i pisane rijeci. Covjeka koji me, kako sam vec napisala ranije, natjerao da svoj licni dozivljaj i stav izrazim jasno i glasno pred ogromnim auditorijem neistomisljenika, eto ocrnise. Zasto? Zato. Jer im se moze. Jer smo im dozvolili... Niko me od stalnih, starih bloggera ne poznaje, a tako bi trebalo i da ostane. Cak bih garantovala da me niko od mojih bliznjih ne bi "prepoznao" po pisanju i emocijama koje dijelim ovdje, iz prostog razloga sto sam izrasla u ostru karijeristicu, ekonomisticu koju "ne zanima" nista osim uspjesno odradjenog posla, internacionalnih poveznica i rasta u svakom smislu osim emotivnom. Zapletena u kolotecini i masineriji, sama od sebe sam odgurnula i zaboravu prepustila svu divnocu ljubavi, prema zivotu, prema umjetnosti, prema bilo cemu sto nije posao... A-ha, kako da ne, malo si se preracunala malena...

18.03.2018.

Slika i prilika

"Šta glupost sublimira? Ima li glupost definiciju? Ideal? Entuzijazam? Eufemizmi disfemizama karaktera društva? Možda zaslepljenost, logičnost ili dvoličnost? ZLO? Jedno je sigurno: glupost ima mnogo lica a još više naličja, čime pogrešno navodi na zaključak njene bezličnosti i nedefinisanosti. Oda gluposti, uvodni deo romana, apriori upućuje na glupost, obeležje cele Krležine pripovedi. Glupost je hiperbolična, ne poznaje okvire i ide u beskrajne krajnosti. Samodovoljna, manipulativna po sebi, ona je sopstveno oruđe. Sobom se hrani i samonaslađuje; apstrahuje mudrost, ćutljivu po sebi. U palanačkom okruženju gde obitava mediokritetni polu-svet, hipnotisan glupošću, ćutljivi natčovek ne opstaje. Prikovani, uvežbani kez-osmesi, psudo nakloni, pesudo ličnosti, samo su simulacija svezadovoljnog društvo. Ta uštogljena palanačka koherentnost lako trasmormiše kez u stisnute zube, pokazujući ambivaletnu stranu gluposti, spremnu da voli i mrzi u zavisnosti od naklonosti prema njoj." - Miroslav Krleža, Na rubu pameti

17.03.2018.

Krleza...

"Ja ne vjerujem, ja neću i ja ne mogu da vjerujem u puste pregršti izmišljotina, jer ja nisam plaćeni govornik, ni milosnik, ni udvorica, ni korisnik, ni laskavac gospodina Domaćinskog..." Polaganje prakticne nastave kod M, kruna studija, zatvaranje kruga: Krleza! ... krv! blato! noc! rat! uzas! Krleza! ... Stojim ispred oglasne ploče, okacen bijeli papir, sa 4 kolone: ime i prezime, tema, razred i satnica. Pogadjate - uz svoje ime, u produzetku vidim pise: Miroslav Krleza, IX razred, rano ujutro! Zimsko doba! ... Pa kako, dovraga, djecurliji od 15 godina docarati ljepotu uzasa, krvi i blata - i poloziti ispit? ... Pa zapravo, vrlo je jednostavno. Jer me E naucio kako da sav uzas! minimiziram i kako da udjem u srz Krlezinog teksta, u njegove najvece dubine i shvatim ljepotu njegovog pisanja.

17.03.2018.

Raspeće

Da sam prije 10 godina imala u planeru za ovaj period pisanje ovog nazovi teksta, prosto bih pocijepala stranicu na hiljade najsitnijih komadica... Emocije naviru, smjenjuju se bijes i ljutnja sa osjecajem nelagode i nevjerice, propraceni epizodama mucnog smijeha. Na svojoj kozi redovno osjecam iskaljivanje "moci" onih velikih i vaznih, zbog mimoilazenja u misljenju i stavovima. Ne biti njihov je najgora "kazna" danasnjeg drustva. Ukoliko pokusate javnosti dati do znanja koliko vas tlace, nailazite na prijetnje, fizicke napade i blacenje. Zivot vam postaje najgora nocna mora iz koje vise nemate izlaza... Covjek koji je posljednjih 10 dana razapet u javnosti u mojoj zemlji, bio je jedan od mojih profesora koji me natjerao da pocnem misliti svojom glavom, koji me natjerao da naucim jasno i glasno izraziti svoj stav, koji me na prvom ispitu kod njega imao namjeru oboriti i nakon obaveznog usmenog ispita u index mi upisao najvecu ocjenu. Nakon nje, druge su se nizale jedna za drugom, kako kod njega, tako i kod svih drugih profesora knjizevnosti. Razumjeli smo se. Razumjela sam knjizevnost. Razumjela sam knjizevnu kritiku. Zivjela sam knjizevnost, disala punim plucima... Ovo sto pisem je iskljucivo samo moj licni dozivljaj osobe, koju u svom sjecanju i sa trenutnim misljenjem javnosti, jednostavno ne mogu povezati. Zapravo, veoma mi je bolno posmatrati sva trenutna dogadjanja i zauzeti "stranu". Za sve optuzbe postoje vise i zakonske instance, pa neka pravda izadje na svjetlo dana i neka Sud odluci... Od ovog koga se razapinje, nikada nisam osjetila sovinisticke, seksisticke, nacionalisticke, intelektualne i ine uvrede, zaista nikada... Od nekih drugih jesam, a najvise zbog toga sto kao muslimanka ne nosim maramu i zbog toga sto kao muslimanka, postujem i uvazavam druge i drugacije, sto kao muslimanka svoje vrijeme i prostor dijelim sa ljudima drugih religija... Mnogo gore stvari dozivjeh, prezivjeh i zasutjeh... A vidi sad!... Ako ne ljudska, a ima Bozija. Pravda. Profesore... ucitelju... prijatelju... Dove i molitve su podjednako uz tebe, uprkos Tvojim ubjedjenjima <3

He is My Soulmate
<< 03/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031




BROJAČ POSJETA
64641

Powered by Blogger.ba