He is My Soulmate

Naslonio je lice na njenu kosu i zatvorio oči. Najdraža. Bila je to jedina riječ koje se sjetio kako bi je opisao.

25.03.2018.

Nedjelja

E pa tačno se zbunim kad pokušam da objavim post i izbaci me s porukom da je naslov obavezan... Ama, šta ja znam... šta je naslov... nema ga! ...eto Boga ti, kao da je kod mene sve tako poredano po redu i sadržaju... Živim život! Ne popis lijekova sa esencijalne liste! Šta ja znam šta je naslov.../... Medijska hajka stišava, pomalo... Rekli su sve što su imali i sada to vrte ukrug... Kao pokvarena ploča, na lošem gramofonu... Pomalo se bojim da je šteta nenadoknadiva. Ali opet... gledam nas, onako ponosno potpisane u Tvoju podršku i opet se nadam... Da je pamet ovog grada, ove zemlje, na ispravnoj strani, Tvojoj. Sretno nam, jer u ovome nisi sam, sretno nam svima, jer smo mi Tvoja armija. Neka istina izađe na vidjelo. Mi smo uprkos svemu, Tvoji.

19.03.2018.

Pauza...

Pauza na poslu... solja tople kafe, cigareta i laptop (ne poslovni)... Pauza od radnih obaveza, pauza od ljudi, pauza u punoznacnom smislu, uzeta posljednji put prije 9 ili vise godina... Knjizevnost. Krleza. Nice. Zivot. Nezahvalno je... probuditi se nakon toliko vremena, podstaknut raspecem dragog covjeka. Hvala mu. Hvala E za sve... I u najtezem kod Tvojih istinski naklonjenih "ucenika" budis ono najbolje... Hvala ti. Uz tebe, do samog kraja...

18.03.2018.

Neke price su same po sebi dovoljne i bez naslova

"Lijepa je (knjizevnost), bas kao i ti"... Bile su rijeci jednog starog prijatelja, nakon jednog susreta sa izabranim drustvancem koje dise i zivi knjizevnost, nakon visegodisnje pauze...

18.03.2018.

Moji izbori

Moja prva, nikad prezaljena ljubav... Knjizevnost. Koliko u zivotu kosta slijedjenje svojih snova... Namjerno ne stavljam znak pitanja, jer vise se i ne pitam. Mene je kostalo puno... Ne okrivljujem (previse) svoju okolinu iz prostog razloga sto sama nisam mogla (ili nisam znala) suprotstaviti se svima onima koji su me od puta ljubavi i puta knjizevnosti, odveli na neku drugu stranu... Sama sam dozvolila da necija tudja ubjedjenja i stavovi postanu ono sto me vodilo, ispostavice se, daleko od onog sto sam ja zeljela... Sa ove distance gledano, opet zivim ono i sta ja zelim, ali, to je moj drugi izbor, moj drugi i drugaciji san od onog prvog, djecijeg, nevinog i najljepseg... Trenutna desavanja u javnosti, prilicno su uzburkala, kako moje emocije, tako i sjecanja na predivne dane provedene medju ljudima koji istrazuju knjizevnost, pisu knjizevnost, zive knjizevnost... Sjecanja na dane i ljude koji su cinili moj sretni, zaokruzeni svijet, opasan velikim neprobojnim zidom, sigurnim za nas sanjalice i zedne umjetnosti i pisane rijeci. Covjeka koji me, kako sam vec napisala ranije, natjerao da svoj licni dozivljaj i stav izrazim jasno i glasno pred ogromnim auditorijem neistomisljenika, eto ocrnise. Zasto? Zato. Jer im se moze. Jer smo im dozvolili... Niko me od stalnih, starih bloggera ne poznaje, a tako bi trebalo i da ostane. Cak bih garantovala da me niko od mojih bliznjih ne bi "prepoznao" po pisanju i emocijama koje dijelim ovdje, iz prostog razloga sto sam izrasla u ostru karijeristicu, ekonomisticu koju "ne zanima" nista osim uspjesno odradjenog posla, internacionalnih poveznica i rasta u svakom smislu osim emotivnom. Zapletena u kolotecini i masineriji, sama od sebe sam odgurnula i zaboravu prepustila svu divnocu ljubavi, prema zivotu, prema umjetnosti, prema bilo cemu sto nije posao... A-ha, kako da ne, malo si se preracunala malena...

18.03.2018.

Slika i prilika

"Šta glupost sublimira? Ima li glupost definiciju? Ideal? Entuzijazam? Eufemizmi disfemizama karaktera društva? Možda zaslepljenost, logičnost ili dvoličnost? ZLO? Jedno je sigurno: glupost ima mnogo lica a još više naličja, čime pogrešno navodi na zaključak njene bezličnosti i nedefinisanosti. Oda gluposti, uvodni deo romana, apriori upućuje na glupost, obeležje cele Krležine pripovedi. Glupost je hiperbolična, ne poznaje okvire i ide u beskrajne krajnosti. Samodovoljna, manipulativna po sebi, ona je sopstveno oruđe. Sobom se hrani i samonaslađuje; apstrahuje mudrost, ćutljivu po sebi. U palanačkom okruženju gde obitava mediokritetni polu-svet, hipnotisan glupošću, ćutljivi natčovek ne opstaje. Prikovani, uvežbani kez-osmesi, psudo nakloni, pesudo ličnosti, samo su simulacija svezadovoljnog društvo. Ta uštogljena palanačka koherentnost lako trasmormiše kez u stisnute zube, pokazujući ambivaletnu stranu gluposti, spremnu da voli i mrzi u zavisnosti od naklonosti prema njoj." - Miroslav Krleža, Na rubu pameti

17.03.2018.

Krleza...

"Ja ne vjerujem, ja neću i ja ne mogu da vjerujem u puste pregršti izmišljotina, jer ja nisam plaćeni govornik, ni milosnik, ni udvorica, ni korisnik, ni laskavac gospodina Domaćinskog..." Polaganje prakticne nastave kod M, kruna studija, zatvaranje kruga: Krleza! ... krv! blato! noc! rat! uzas! Krleza! ... Stojim ispred oglasne ploče, okacen bijeli papir, sa 4 kolone: ime i prezime, tema, razred i satnica. Pogadjate - uz svoje ime, u produzetku vidim pise: Miroslav Krleza, IX razred, rano ujutro! Zimsko doba! ... Pa kako, dovraga, djecurliji od 15 godina docarati ljepotu uzasa, krvi i blata - i poloziti ispit? ... Pa zapravo, vrlo je jednostavno. Jer me E naucio kako da sav uzas! minimiziram i kako da udjem u srz Krlezinog teksta, u njegove najvece dubine i shvatim ljepotu njegovog pisanja.

17.03.2018.

Raspeće

Da sam prije 10 godina imala u planeru za ovaj period pisanje ovog nazovi teksta, prosto bih pocijepala stranicu na hiljade najsitnijih komadica... Emocije naviru, smjenjuju se bijes i ljutnja sa osjecajem nelagode i nevjerice, propraceni epizodama mucnog smijeha. Na svojoj kozi redovno osjecam iskaljivanje "moci" onih velikih i vaznih, zbog mimoilazenja u misljenju i stavovima. Ne biti njihov je najgora "kazna" danasnjeg drustva. Ukoliko pokusate javnosti dati do znanja koliko vas tlace, nailazite na prijetnje, fizicke napade i blacenje. Zivot vam postaje najgora nocna mora iz koje vise nemate izlaza... Covjek koji je posljednjih 10 dana razapet u javnosti u mojoj zemlji, bio je jedan od mojih profesora koji me natjerao da pocnem misliti svojom glavom, koji me natjerao da naucim jasno i glasno izraziti svoj stav, koji me na prvom ispitu kod njega imao namjeru oboriti i nakon obaveznog usmenog ispita u index mi upisao najvecu ocjenu. Nakon nje, druge su se nizale jedna za drugom, kako kod njega, tako i kod svih drugih profesora knjizevnosti. Razumjeli smo se. Razumjela sam knjizevnost. Razumjela sam knjizevnu kritiku. Zivjela sam knjizevnost, disala punim plucima... Ovo sto pisem je iskljucivo samo moj licni dozivljaj osobe, koju u svom sjecanju i sa trenutnim misljenjem javnosti, jednostavno ne mogu povezati. Zapravo, veoma mi je bolno posmatrati sva trenutna dogadjanja i zauzeti "stranu". Za sve optuzbe postoje vise i zakonske instance, pa neka pravda izadje na svjetlo dana i neka Sud odluci... Od ovog koga se razapinje, nikada nisam osjetila sovinisticke, seksisticke, nacionalisticke, intelektualne i ine uvrede, zaista nikada... Od nekih drugih jesam, a najvise zbog toga sto kao muslimanka ne nosim maramu i zbog toga sto kao muslimanka, postujem i uvazavam druge i drugacije, sto kao muslimanka svoje vrijeme i prostor dijelim sa ljudima drugih religija... Mnogo gore stvari dozivjeh, prezivjeh i zasutjeh... A vidi sad!... Ako ne ljudska, a ima Bozija. Pravda. Profesore... ucitelju... prijatelju... Dove i molitve su podjednako uz tebe, uprkos Tvojim ubjedjenjima <3

04.09.2017.

Mi

Razgovor sa tobom cini me sretnom, smirenom, ispunjenom... Slusanje tvoga glasa... Pogled u tvoje tamne oci, nestajem u njima... Zajedno smo u svemu i snaga koja nas veze je mitska... Ljudsko zlo nam ne moze nista, odbija se o nas i vraca se dusmanima u lice... Imam te, ti imas mene, a za svijet ko te pita...

03.09.2017.

Sati prolaze...

...tebe mi donose!

29.08.2017.

Srecu cine male stvari

Razumijevanje pogledom, bez ijedne izgovorene rijeci... Osjecaj pripadanja, bez ijednog dodira...

29.08.2017.

We

So close, no matter how far, couldn't be much more from the heart, forever trusting who we are and nothing else matters.

29.08.2017.

Samo on

Tvoj osmijeh... nista drugo nije vazno...

26.08.2017.

Pure love

Kad zatvoris oci i pred sobom jasno vidis svaku poru na njegovom licu... svaki ben, nijansu tena... miris koze... kad uocis skriveni sjaj u njegovim ocima i blago podrhtavanje usana kada se raduje necemu... kad znas tacan polozaj i pravi momenat nastanka prve bore na njegovom licu... posebno treperenje donje usne, onako vise po desnoj strani kad je zabrinut...

21.08.2017.

Jedino

To što se razumemo ćutanjem. To što komuniciramo pogledom. To što sebe vidim u tvojim očima. Valjda je to jedino bitno.

19.08.2017.

That moment...

17.08.2017.

16.07.2017.

San

I tako, dodjes mi u san :) Nevjerovatno... toliko stvarno, njezno, cisto i nase... a ne, sanovnik nije ono gdje trazim objasnjenja svojih snova o nama... Snovi tebe i mene, tebi i meni su sasvim jasni. Nama dosta :) "a za svijet ko te pita" :)

24.06.2017.

Crtice

- Ti baš odlučno gaziš dalje? Je li to definitivna odluka? Karijera na prvom mjestu? - Da, draga! To je to. Valjda je to - To... Jebiga, šta ja znam! Ljubav mi se smije u lice...

23.06.2017.

The Bridges of Madison County

"Ne želim te željeti jer te ne mogu imati."

19.06.2017.

Crtice

"I diraj mi sve što hoćeš... Diraj mi u ovaj grad, diraj u moje ljude, diraj u najdraže pjesme, diraj u zalazak Sunca, u zvijezde, u noć… ali mi u njega ne diraj!" I ja to... tako... Izbrišem sve stare postove, sav jedan prošli život... ili, najamnje, dva... Prošlo je tačno 10 godina otkako imam ovaj svoj mali mirni kutak, prošlo je svega i svačega kroz ove stranice, a onda... Delete. Zašto? Ne znam... Da li mi je žao? Nije... Da li mi nedostaje? Možda.

13.06.2017.

Snaga

Jedno pored drugog godinama, jedno sa drugim - nikada... svjesna koliko smo Mi samo nedosanjani san i sretna zbog svog unutarnjeg mira, pustam ljubav da slobodno odlazi i ponovo se vraca, sa sjetom je prateci na odlasku, docekujuci je sirom otvorenih ruku na dolasku... slobodna je, tvoja je, dajem ti je, ne kao teret, nego kao snagu... Sretna sam zato sto je osjecas, a ne gusi te, ne namece krivnju, ne ostavlja mi iscekivanje, ne prijeti bolom ni tebi ni meni. San o nama zagrlim svako vece. Ceznja pocinje i zavrsava spoznajom da ti i ja ne mozemo biti Mi... I nije tesko, nije bolno i ne predstavlja opterecenje. To valjda i s godinama tako ide. I sto smo prije prije prihvatili istinu, duze vremena mozemo biti sretni. Znali smo to od prvog pogleda, od prvog dana... vrijeme je donijelo svoje... ne rastavlja nas, namece zajednicki put, sa jasno odredjenim granicama. Sretna sam, zaista jesam, sretna zbog postovanja koje smo gradili godinama, sretna sam zbog povjerenja koje je toliko puta stavljano na ispit... nisu nam mogli nista, nikada! Zive za dan kada bismo postali zakleti, smrtni neprijatelji.. smijemo im se, do kraja nasih paralelnih puteva... I uvijek ostavljam tri tackice, jer nekim ljubavima uvijek fale posljedne stranice.

13.06.2017.

Crtice

Ja ništa ne čekam i ne nadam se kad je on u pitanju. I nisam nesretna. Možda ću biti kad ovo u meni umre... Znaš kako kaže Camus: "Nesretni ne znaju i nadaju se, sretan čovjek zna i ne nada se." Kod mene je baš tako. Sve mi je jasno, sve znam, ničemu se ne nadam, a sretna sam zbog bogatstva ljubavi koju nosim. NBH

13.06.2017.

Nedostajes

Bilo je očigledno da će to biti jedna od onih ljubavi nikad do kraja izgovorenih, jedna od onih koje cijeli život peckaju u onim trenucima uzdaha za svim propuštenim životima, neispunjenim željama. Onda kada koja čašica više pomjeri lavinu misli van i počnu zagrljaji da plešu po zidovima, i neki stari snovi, stare ljubavi sjednu za sto i dokusure tu noć... i to srce. Jedna od onih ljubavi zbog koje se druge vole polovično.
Počeli su taj tango koji nikad neće otplesati, a godinama kroz život će zadrhtati kad ga osjete u uzdahu. Godinama poslije će znati da su mogli sve i protiv svih s tim stiskom ruku. Godinama poslije će se kajati. Godinama poslije će se voljeti svako na svojoj strani života, tajno. A ni godinama poslije neće imati hrabrosti za tu ljubav. Do vraga sa njom, nije nam svima suđeno...

12.06.2017.

Ljubav

Dodirnula sam mu usput žilu na ruci kada sam pomaknula čašu za vino. Taj ću dodir danima obnavljati u sjećanju. Ne samo kao želju da tu, muževnu a opet nekako tužnu ruku, osjetim na svom tijelu, nego iz potrebe da se neka njegova i moja osjećanja na bilo koji način dodirnu.


He is My Soulmate
<< 03/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031




BROJAČ POSJETA
65295

Powered by Blogger.ba